<body>
22.09.2009.

nothing ventured,nothing gained.

TRY THIS !
NOW !

15.09.2009.

Ugledna stara dama



Ok,vjerovatno se nijedan idiot ne bi dosjetio da piše o svom zatvoru,ali ja hoću.Jer ako ćemo iskreno,samo saznanje da je Prva gimnazija osnovana godinu dana nakon ulaska BiH u sastav Austro-Ugarske,nekako me vraća u prošlost i samim tim osjećam se bliže toj nekoj historiji.
Prva gimnazija u Sarajevu je prva i najstarija srednja škola u Bosni i Hercegovini.Tko god da je upiše,vjerujte mi,stalno će vam nabijati tu činjenicu na nos,jer to je važna stvar.Svaki profesor je ponosan na to,i naravno,teže ka tome da budemo i mi(al' malo sutra).
Osnovana je davne 1879. godine ukazom tadašnje Zemaljske vlade, a po odluci cara Franje Josipa..
Sarajevo je te prve školske godine dalo svega 42 ucenika u prvi razred nove škole. Prva upisnica(dnevnik) škole školske 1879/80. godine nalazi se u Muzeju Prve gimnazije i njene požutjele stranice izazivaju nostalgicno poštovanje.Do 1919. godine bila je to muška škola. Od 1919. god. upisuju se prve djevojke. Prvi direktor škole bio je dr. Ivan Branislav Zoh.Posljednjem ne znam ime.
Pa onda,čitavo je krdo poznatih ličnosti izašlo upravo iz ove škole (Safvet-beg Bašagić,Isak Samakovlija,Petar Kočić,Ivo Andrić itd. itd.) a bit će nas još XD.Da i ne spominjem da nam sami profesori pričaju kako je bilo kad su oni pohađali istu školu i bili s druge strane katedre.
Hoću sa kažem,ako je išta privlačno u svemu ovome,onda je to tradicija,dovoljno duga i kompleksna da se osjećate kao da i vi gradite historiju,i da vjerujete da će vas možda sutra spominjati makar i kao jednu generaciju,ali vi ćete ipak biti dio toga svega.
Tokom rata gimnazija je pogodena s više granata, ali su do danas sve ucionice obnovljene. Danas škola djeluje kao opca gimnazija u cijem je programu izbalansirano jezicko, društveno, matematicko-informaticko i prirodno podrucje. Škola je multikulturna, otvorena je širom za najbolje ucenike i najbolje profesore.
Mislim da će uskoro napuniti svojih grandioznih 130 godina.

I kao što kažu,Prva će uvijek ostati Prva !

kiss

13.09.2009.

~



Dragi moji,
trenutno nemam živaca da pišem neki informativni post,uostalom nisam ni planirala da tako bude večeras XD.
Imam potrebu da iznesem u javnost nekoliko stvari.
Uskoro ću početi sa učenjem talijnskog jezika.Upisana sam na kurs,nadam se da će mi dobro ići.
Kupuje mi se strašno,i ne znam kako da oslobodim srce te manije.Razum viče "RECESIJAAAA!"
Otkrila sam da na Elob kablovskoj ima jedan kanal Viasat History.Upravo sam gledala neki film o Marija Antoaneti i caru i revoluciji...šteta što smo baš tad morali kući.A još veća šteta je što ja nemam taj kanal.Vjerovatno bih visila na tv-u 24 sata dnevno.Drago mi je da se nešto tako može pronaći,jer u suštini,naši su programi slabi kad je pitanje takvih emisija...nažalost!
U četvrtak na pink-u "Sleepy Hollow",sa Johnny Deppom i Christinom Ricci.Vrijeme radnje : 18 stoljeće,naravno. :D


kiss

09.09.2009.

~Lepeze~


Upočetku,lepeze sam uvijek vezala za kineske radnje I stare žene.Smatrala sam ih nevrjednima,bezveznim,seljačkim.Logično,jer lepezu ste mogli naći za male pare na pijaci,na ulici,na svakom ćošku…I kao takav predmet bio mi je bezličan.Ali s druge strane lepeze su krajnje praktične I mogu biti veoma ljupke,ako ih kvalitetno upotrijebite.

Vjeruje se da su prve lepeze izrađene prije više od 3000 godina u Kini. Prvenstveno su bile statusni simbol i privilegija.Tokom historije imala je različite namjene:za tjeranje mušica,rashlađivanje,koketovanje…Najprije ih je krasila vrlina praktičnosti.Koristili su ih za tjeranje dosadnih mušica,a kasnije se ispostavilo da isto mahanje može I da hladi.Takvo nešto ste sigurno viđali u filmovima : kad robovi I sluge neumorno hlade svoje gospodare I gospodarice I brinu se da im ne dosađuju mušice.Vrijeme robova je pak prošlo,ali lepeze  su ostale,iako u nešto izmjenjenom obliku.S vremenom su umjetnici počeli da koriste lepeze kao platno za slikanje.Počelo se sa korišćenjem skupljih materijala za ukrašavanje drški, kao što su slonovača, srebro ili zlato. Većina ručno oslikanih lepeza kao osnovu imala je fini papir ili bijelu svilu. Ovi primjerci su bili vrlo cjenjeni na dvorovima. 

Prve lepeze su, pretpostavlja se, bile samo palmin list, ali nije prošlo mnogo vremena i počele su dobivati druge oblike i namjene. Neke od prvih lepeza su se proizvodile od perja, i to obično od guščjeg. Egzotičniji primjerci, od perja fazana, jastreba, sokola i pijetlova, hladili su povlaštenu klasu.

Većina lepeza imala je ovalni oblik ili oblik kruga, ali mogu se naći i ekstravagantniji oblici kao što su recimo cveće, oktagoni i drugi specijalni oblici.Do trenutka kada su japanske lepeze počele da se pojavljuju (negdje oko XIst.), lepeze su bile ravne.Novi stil sklapajućih lepeza zaživjeo je tek tokom sljedećih 300 godina. Umjetnici su postali toliko ponosni na svoja djela da su počeli da ih, tokom XVI st., i potpisuju. Rebra u lepezi su obično pravljena od ratana, bambusa, a povremeno i od skupljih materijala, kao što su zlato ili žad. Kasnije su rezbarena slonovača i kitove kosti postale popularne pri izradi ženskih lepeza. Na produžecima rebara su se obično urezivali pejzaži, cvijeće, ptice ili druge figure. One i dalje mogu da odaju visok status svojih vlasnica - male, zlatne ili pozlaćene lepeze, bogato ukrašene najrazličitijim motivima, očigledno skupe.
Lepeze nisu morale biti nužno oslikane nekim motivima. U Kini se smatralo da boja lepeze ne bi smijela biti crna ili bijela, jer su to tradicionalne boje žalovanja.No bile one oslikane ili ne, od perja, ratana, rižinog papira ili čipke, kineske, japanske, viktorijanske, vintage ili španjolske - flamenco crvene,bile su vrlo popularne.

Lepeze napravljene od konjske ili dlake divljači predstavljale su statusni simbol muških vladara. "Žene katkad lepezama izvode veća junaštva nego muškarci mačem". Tako čitamo u mletačkim novinama iz 18. stoljeća.

Bile su nezaobilazan rekvizit svih dama visokog roda.Nezamislivo je bilo otići u pozorište, operu, na bal ili večeru a da nemate i lepezu kojom ćete se damski hladiti, iza koje ćete kriti lice ili ga otkriti.Uz njihovu pomoč mogli ste da flertujete,ogovarate…sad doduše više ne služe za koketovanje,to je stvar prošlosti,ali i dalje su lijep ukras.

Brojni su i mitologijski te alegorijski sadržaji, krajolici i ambijentalne rekonstrukcije onodobne odjeće, a ne nedostaju ni primjerci lepeza izrađenih u slavu važnih povijesnih događanja, poput onog velike vrijednosti koji ilustrira uspjehe Francuske revolucije, odnosno rijetkoga primjerka posvećena prvim usponima aerostatike te onog uobičajenijeg, ali uvijek zanimljivog za povijest običaja, koji prikazuje najistaknutije ličnosti Prvoga svjetskoga rata.

U  nekim zemljama imaju ne baš neznatnu ulogu u privredi.Recimo,iz Španije se svake godine vrati priličan broj ljudi sa bar jednom lepezom,jer one su veoma lijep I atraktivan poklon,suvenir ili jednostavno detalj za sjećanje s putovanje.

Lepeze se pojavljuju još dvadesetih godina 20. st.,a zatim prestaju biti u upotrebi kao neizostavni modni dodatak.Danas ima lepeza za svačiji džep; kako onih sasvim jeftinih, tako i onih skupljih, od skupocenih materijala.

 
  kiss

06.09.2009.

18 century - Make Up


Pokušat ću da izbjegnem povezivanje šminke sa haljinama,frizurama i ostalim detaljima,zato što je mi je to prekomplikovano,ali jedna stvar je jako bitna...Jedno bez drugog ne može,ne bi izgledalo efektno.

 Opisat ću make up jedne žene iz 18 stoljeća riječima "decentno","otmjeno","nenapadno" i "nježno".
Znači,bilo je to vrlo jednostavno u svakom pogledu.Za razliku od danas,nanosili su puno manje šminke,a opet izgledali vrlo našminkano...Usudim se čak i reći da iza takvog rituala šminkanja stoji "Manje je više".
Na tri stvari se uvijek obraćala pažnja,a to su...
~ten
~obrazi
~usne


E sad,cilj je uvijek bilo imati što bljeđi ten,naravno ne siv i mrtvački blijed,nego doslovno bijele kože.Što bijelije,to bolje!
Obrazi su morali biti ružičasti,i to naglašeno.Nanosili su boju na jagodice pa onda razmazivali naokolo.Recimo,najsličnije je obrazima neke male curice u crtićima.
Na usne se nanosila crvena boja,ali vrlo malo,samo da ima boje.Uopće se nije obraćala pažnja na to hoće li ta boja biti unesena u cijelu usnu,tj.rubovi nisu bili popunjeni.


E sad,želite li probati izgledati kao žena iz 18 stoljeća to je vrlo jednostavno,daleko jednostavnije od svakidašnjeg make up-a.
Jasno je kako se nanosi rumenilo.Što se usana tiče,ruž se nanosi kistićem,i kao što sam već rekla samo površno : boju stavite u središte usne i razmažete usnama.
E sad,postoji jedna fora vezana za ten.Naravno,nikad niste vidjeli bijeli puder(bar ja nisam).Čak ni najsvjetliji ne bi bio dovoljno dobar.Za to je najbolje rješenje Baby puder.Imate ga dovoljno da ga stavite svuda,po licu,vratu i dekolteu.I naravno,dobijete željeni ten.Što se tiče očiju,uvijek se može po želji staviti maskaru ili olovku,ali ne nužno.
Kakav će razultat biti,ovisi o vama.

Na ovom videu ima sve vrlo lijepo prikazano i nadopunjeno.

Još jedna stvar.I muškarci su se šminkali isto kao i žene.A danas je nepojmljivo da muška osoba uopće razmišlja o šminci....


kiss


04.09.2009.

always.



Ok,ljudi,dosadilo mi je pisati klasičan blog.
Zaista jeste.Jer mogu se kladiti da u očima čitatelja sve to izgleda isto,prekopirano,dosadno...i zbog toga sam odlučila preći preko svojih ograničenja i pisati sve ono o čemu ja zaista mislim i inače.
Vidjet ćete kako će to izgledati.
Što se tiče mene,nema ništa novo.Osim što mi je jučer bio 16ti rođendan.

Cheers!


Stariji postovi

~French taste~
Image Hosted by ImageShack.us

...'cause I was born in wrong century!

O meni